сколоти́ть
verboperfectivo
Par de aspecto скола́чиватьunir clavando, reunir
Significados
- armar a golpes, reunir
Conjugación
| Futuro | |
|---|---|
| я | сколочу́ |
| ты | сколо́тишь |
| он / она / оно | сколо́тит |
| мы | сколо́тим |
| вы | сколо́тите |
| они | сколо́тят |
| Pasado | |
|---|---|
| Masculino | сколоти́л |
| Femenino | сколоти́ла |
| Neutro | сколоти́ло |
| Plural | сколоти́ли |
| Imperativo | |
|---|---|
| Singular | сколоти́ |
| Plural | сколоти́те |
Participios
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Activo | — | сколоти́вший |
| Pasivo | — | сколо́ченный |
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Gerundios | — | сколоти́в, сколотивши, сколотя́ |
