ко́нчить
verboperfectivo
Par de aspecto конча́тьacabar; acabar
Significados
- acabarпрекратить
- concluirпрекратить
- diplomarseокончить
- graduarseокончить
- revalidarseокончить
- terminarпрекратить
Conjugación
| Futuro | |
|---|---|
| я | ко́нчу |
| ты | ко́нчишь |
| он / она / оно | ко́нчит |
| мы | ко́нчим |
| вы | ко́нчите |
| они | ко́нчат |
| Pasado | |
|---|---|
| Masculino | ко́нчил |
| Femenino | ко́нчила |
| Neutro | ко́нчило |
| Plural | ко́нчили |
| Imperativo | |
|---|---|
| Singular | ко́нчи |
| Plural | ко́нчите |
Participios
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Activo | — | ко́нчивший |
| Pasivo | — | ко́нченный |
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Gerundios | — | ко́нчив, кончивши |
