слыха́ть
verboimperfectivo
Par de aspecto услыха́тьoír
Significados
- oírто же, что слы́шать
- oír hablar de, tener noticias de
Conjugación
| Presente | |
|---|---|
| я | слы́шу |
| ты | слы́шишь |
| он / она / оно | слы́шит |
| мы | слы́шим |
| вы | слы́шите |
| они | слы́шат |
| Pasado | |
|---|---|
| Masculino | слыха́л |
| Femenino | слыха́ла |
| Neutro | слыха́ло |
| Plural | слыха́ли |
| Imperativo | |
|---|---|
| Singular | слы́шь |
| Plural | слы́шьте |
Participios
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Activo | слыхающий | слыха́вший |
| Pasivo | слыхаемый | слы́ханный |
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Gerundios | слыхая | слыхав, слыхавши |
