опра́вдывать
verboimperfectivo
Par de aspecto оправда́тьabsolver, exculpar; justificar, excusar
Significados
- absolver
- justificar, excusar
Conjugación
| Presente | |
|---|---|
| я | опра́вдываю |
| ты | опра́вдываешь |
| он / она / оно | опра́вдывает |
| мы | опра́вдываем |
| вы | опра́вдываете |
| они | опра́вдывают |
| Pasado | |
|---|---|
| Masculino | опра́вдывал |
| Femenino | опра́вдывала |
| Neutro | опра́вдывало |
| Plural | опра́вдывали |
| Imperativo | |
|---|---|
| Singular | опра́вдывай |
| Plural | опра́вдывайте |
Participios
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Activo | опра́вдывающий | опра́вдывавший |
| Pasivo | опра́вдываемый | — |
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Gerundios | опра́вдывая | оправдывав, оправдывавши |