обкури́ть
verboperfectivo
Par de aspecto обку́риватьahumar, fumigar
Significados
- ahumar, fumigar
Conjugación
| Futuro | |
|---|---|
| я | обкурю́ |
| ты | обку́ришь |
| он / она / оно | обку́рит |
| мы | обку́рим |
| вы | обку́рите |
| они | обку́рят |
| Pasado | |
|---|---|
| Masculino | обкури́л |
| Femenino | обкури́ла |
| Neutro | обкури́ло |
| Plural | обкури́ли |
| Imperativo | |
|---|---|
| Singular | обкури́ |
| Plural | обкури́те |
Participios
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Activo | — | обкури́вший |
| Pasivo | — | обку́ренный |
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Gerundios | обкуря́ | обкури́в, обкуривши |