доко́нчить докончить

verboperfectivo

Significados

  1. acabar

Conjugación

Futuro
ядоко́нчу
тыдоко́нчишь
он / она / онодоко́нчит
мыдоко́нчим
выдоко́нчите
онидоко́нчат
Pasado
Masculinoдоко́нчил
Femeninoдоко́нчила
Neutroдоко́нчило
Pluralдоко́нчили
Imperativo
Singularдоко́нчи
Pluralдоко́нчите

Participios

presentepasado
Activo—доко́нчивший
Pasivo—доко́нченный
presentepasado
Gerundios—доко́нчив, докончивши