горожа́не
sustantivopluralanimadosolo plural
Significados
- habitantes urbanos
Declinación
| Caso | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominativo | — | горожа́не |
| Genitivo | — | горожа́н |
| Dativo | — | горожа́нам |
| Acusativo | — | горожа́н |
| Instrumental | — | горожа́нами |
| Preposicional | — | горожа́нах |
| Caso | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominativo | — | горожа́не |
| Genitivo | — | горожа́н |
| Dativo | — | горожа́нам |
| Acusativo | — | горожа́н |
| Instrumental | — | горожа́нами |
| Preposicional | — | горожа́нах |
| Caso | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominativo | горожа́нин | горожа́не |
| Genitivo | горожа́нина | горожа́н |
| Dativo | горожа́нину | горожа́нам |
| Acusativo | горожа́нина | горожа́н |
| Instrumental | горожа́нином | горожа́нами |
| Preposicional | горожа́нине | горожа́нах |