рукополага́ть
verboimperfectivo
Par de aspecto рукоположи́тьordenar sacerdotalmente; ordenar, consagrar
Significados
- ordenar sacerdotalmente
- ordenar, consagrar
Conjugación
| Presente | |
|---|---|
| я | рукополага́ю |
| ты | рукополага́ешь |
| он / она / оно | рукополага́ет |
| мы | рукополага́ем |
| вы | рукополага́ете |
| они | рукополага́ют |
| Pasado | |
|---|---|
| Masculino | рукополага́л |
| Femenino | рукополага́ла |
| Neutro | рукополага́ло |
| Plural | рукополага́ли |
| Imperativo | |
|---|---|
| Singular | рукополага́й |
| Plural | рукополага́йте |
Participios
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Activo | рукополага́ющий | рукополага́вший |
| Pasivo | рукополагаемый | — |
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Gerundios | рукополага́я | рукополагав, рукополагавши |