расколоти́ть
verboperfectivo
Par de aspecto колоти́тьaporrear; apalear
Significados
- destrozar, desclavar
Conjugación
| Futuro | |
|---|---|
| я | расколочу́ |
| ты | расколо́тишь |
| он / она / оно | расколо́тит |
| мы | расколо́тим |
| вы | расколо́тите |
| они | расколо́тят |
| Pasado | |
|---|---|
| Masculino | расколоти́л |
| Femenino | расколоти́ла |
| Neutro | расколоти́ло |
| Plural | расколоти́ли |
| Imperativo | |
|---|---|
| Singular | расколоти́ |
| Plural | расколоти́те |
Participios
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Activo | — | расколоти́вший |
| Pasivo | — | расколо́ченный |
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Gerundios | — | расколоти́в, расколотивши, расколотя́ |