поко́нчить покончить

verboperfectivo

Significados

  1. terminarзавершить
  2. acabarзавершить
  3. dar finзавершить
  4. terminar, dar fin

Conjugación

Futuro
япоко́нчу
тыпоко́нчишь
он / она / онопоко́нчит
мыпоко́нчим
выпоко́нчите
онипоко́нчат
Pasado
Masculinoпоко́нчил
Femeninoпоко́нчила
Neutroпоко́нчило
Pluralпоко́нчили
Imperativo
Singularпоко́нчи
Pluralпоко́нчите

Participios

presentepasado
Activo—поко́нчивший
Pasivo—поко́нченный
presentepasado
Gerundios—поко́нчив, покончивши