оби́деть
verboperfectivo
Par de aspecto обижа́тьherir; ofender
Significados
- insultarпричинить обиду
- ofender, herir, insultar
Conjugación
| Futuro | |
|---|---|
| я | оби́жу |
| ты | оби́дишь |
| он / она / оно | оби́дит |
| мы | оби́дим |
| вы | оби́дите |
| они | оби́дят |
| Pasado | |
|---|---|
| Masculino | оби́дел |
| Femenino | оби́дела |
| Neutro | оби́дело |
| Plural | оби́дели |
| Imperativo | |
|---|---|
| Singular | оби́дь |
| Plural | оби́дьте |
Participios
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Activo | — | оби́девший |
| Pasivo | — | оби́женный |
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Gerundios | — | оби́дев, обидевши |
