выстре́ливать
verboimperfectivo
Par de aspecto вы́стрелитьdisparar; hacer fuego
Significados
- disparar
Conjugación
| Presente | |
|---|---|
| я | выстре́ливаю |
| ты | выстре́ливаешь |
| он / она / оно | выстре́ливает |
| мы | выстре́ливаем |
| вы | выстре́ливаете |
| они | выстре́ливают |
| Pasado | |
|---|---|
| Masculino | выстре́ливал |
| Femenino | выстре́ливала |
| Neutro | выстре́ливало |
| Plural | выстре́ливали |
| Imperativo | |
|---|---|
| Singular | выстре́ливай |
| Plural | выстре́ливайте |
Participios
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Activo | выстре́ливающий | выстре́ливавший |
| Pasivo | выстре́ливаемый | — |
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Gerundios | выстре́ливая | выстреливав, выстреливавши |