восклица́ть
verboimperfectivo
Par de aspecto воскли́кнутьexclamar
Significados
- gritar
- exclamar
- exclamar, gritar
- vocear
Conjugación
| Presente | |
|---|---|
| я | восклица́ю |
| ты | восклица́ешь |
| он / она / оно | восклица́ет |
| мы | восклица́ем |
| вы | восклица́ете |
| они | восклица́ют |
| Pasado | |
|---|---|
| Masculino | восклица́л |
| Femenino | восклица́ла |
| Neutro | восклица́ло |
| Plural | восклица́ли |
| Imperativo | |
|---|---|
| Singular | восклица́й |
| Plural | восклица́йте |
Participios
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Activo | восклица́ющий | восклица́вший |
| Pasivo | — | — |
| presente | pasado | |
|---|---|---|
| Gerundios | восклица́я | восклицав, восклицавши |