беспопо́вец беспоповец

sustantivomasculinoanimado

Significados

  1. viejo creyente sin sacerdotes

Declinación

CasoSingularPlural
Nominativoбеспопо́вецбеспопо́вцы
Genitivoбеспопо́вцабеспопо́вцев
Dativoбеспопо́вцубеспопо́вцам
Acusativoбеспопо́вцабеспопо́вцев
Instrumentalбеспопо́вцембеспопо́вцами
Preposicionalбеспопо́вцебеспопо́вцах