беле́вший белевший

adjetivo

Significados

  1. blanco, que brillaba blanco

Declinación

CasoMasculinoNeutroFemeninoPlural
Nominativoбеле́вшийбеле́вшеебеле́вшаябеле́вшие
Genitivoбеле́вшегобеле́вшегобеле́вшейбеле́вших
Dativoбеле́вшемубеле́вшемубеле́вшейбеле́вшим
Acusativoбеле́вшего, беле́вшийбеле́вшеебеле́вшуюбеле́вших, беле́вшие
Instrumentalбеле́вшимбеле́вшимбеле́вшей, беле́вшеюбеле́вшими
Preposicionalбеле́вшембеле́вшембеле́вшейбеле́вших

беле́ть белеть

verboimperfectivo

Significados

  1. blanquearстановиться белым

Conjugación

Presente
ябеле́ю
тыбеле́ешь
он / она / онобеле́ет
мыбеле́ем
выбеле́ете
онибеле́ют
Pasado
Masculinoбеле́л
Femeninoбеле́ла
Neutroбеле́ло
Pluralбеле́ли
Imperativo
Singularбеле́й
Pluralбеле́йте

Participios

presentepasado
Activoбеле́ющийбеле́вший
Pasivo——
presentepasado
Gerundiosбеле́ябелев, белевши