уведомля́ть
verbimperfective
Aspect partner уве́домитьinform; notify
Meanings
- give notice
- inform
- inform, notify
- notify
Conjugation
| Present | |
|---|---|
| я | уведомля́ю |
| ты | уведомля́ешь |
| он / она / оно | уведомля́ет |
| мы | уведомля́ем |
| вы | уведомля́ете |
| они | уведомля́ют |
| Past | |
|---|---|
| Masculine | уведомля́л |
| Feminine | уведомля́ла |
| Neuter | уведомля́ло |
| Plural | уведомля́ли |
| Imperative | |
|---|---|
| Singular | уведомля́й |
| Plural | уведомля́йте |
Participles
| present | past | |
|---|---|---|
| Active | уведомля́ющий | уведомля́вший |
| Passive | уведомляемый | — |
| present | past | |
|---|---|---|
| Verbal adverbs | уведомля́я | уведомляв, уведомлявши |