изобличи́ть
verbperfective
Meanings
- to expose, prove guilty, show to be, point to being, betrayregarding crime
Conjugation
| Future | |
|---|---|
| я | изобличу́ |
| ты | изобличи́шь |
| он / она / оно | изобличи́т |
| мы | изобличи́м |
| вы | изобличи́те |
| они | изоблича́т |
| Past | |
|---|---|
| Masculine | изобличи́л |
| Feminine | изобличи́ла |
| Neuter | изобличи́ло |
| Plural | изобличи́ли |
| Imperative | |
|---|---|
| Singular | изобличи́ |
| Plural | изобличи́те |
Participles
| present | past | |
|---|---|---|
| Active | — | изобличи́вший |
| Passive | — | изобличённый |
| present | past | |
|---|---|---|
| Verbal adverbs | — | изобличи́в, изобличивши |